EMOCIONALNA BULIMIJA

 Bulimija (imenica) : ozbiljna psihička i emocionalna bolest u kojoj ljudi, osobito mlade žene, jedu velike količine hrane i onda iniciraju nagon za povraćanjem kako ne bi dobile na težini.

Emocija (imenica) - jak osjećaj (kao ljubav, mržnja, sreća,ljutnja ili strah)

Sada kada smo dobili ove dvije školske, štreberske definicije, možda je vrijeme da objasnim naslov ovog članka- istovremeno iznoseći moju teoriju kako se razvila još jedna bolest "emocionalna bulimija" (nisam mogla smisliti drugi naziv; davno sam učila latinski).

Moja definicija bila bi pomalo smiješna, ali slikovita i nadam se da će vam upravo to pomoći da shvatiti o kakvom se problemu radi. Pa. Evo je.

Emocionalna bulimija (imenica) - ozbiljna psihička bolest u kojoj ljudi, ne ovisno o spoli i dobi, osjećaju potrebu kako se trebaju "ispuniti" tolikom količinom jakih emocija dok ne dođu do točke pucanja u kojoj sve emocije isplivaju.

Okej, nisam ovo dovoljno dobro smislila, ali budimo realni - nije bitna definicija. Bitno je da znam da ste se neki u ovome pronašli. Koliko često ste slušali neku pjesmu, ponovno i ponovno , samo zato što vas je podsjećala na neki događaj, neku osobu, neki osjećaj?
Koliko puta ste se vraćali na stare poruke s onom osobom s kojom možda više ni ne pričate , ili se u glavi prisjećali posljednjih razgovora koje ste imali? Koliko puta ste, u stanju bijesa, beznađa i tuge, posegnuli za nečim čime inače ne bi. Okrenuli novu stranu, koja nužno nije dobra stvar. Počeli raditi "gluposti", podivljali, skrenuli, izgubili se.
Ja znam da ja jesam.

Nekada trebam napraviti dovoljno gluposti za cijeli život da emocionalno otupim, da ne osjećam ono što sam prije osjećala i da se na neki bolesno, perverzni način izliječim od tih starih osjećaja.
To je emocionalna bulimija.

Takvi ljudi su , zaista, posvuda. Oni nisu pojedinačni slučajevi.
Samo što , društvo nas uči da filtriramo ono što mislimo, osjećamo, jesmo.
Ne smiješ reći "loše sam", "ne mogu više" ili "eksplodirat' ću".

Nažalost, na takve ljude gleda se kao na slabiju vrstu, onu koju "priroda" selekcijom izbacuje .

Naučili su nas da će "vrijeme izliječiti sve rane", da će "sve to proći" i "bit' će bolje". 

Stvar je što emocionalna bulimija, baš kao i svaka druga bolest treba biti detektirana, analizirana i liječena .

Samo zato što emocionalne i psihičke bolesti nisu vidljive na rendgenima i krvnim nalazima ne znači da se oni trebaju zanemarivati. Treba naučiti raditi na sebi i uvidjeti kada imamo problem kako bi mogli detektirati i pomoći sebi i drugima.

UVOĐENJE UNIFORMI U ŠKOLU? DA ILI NE?

UVOĐENJE UNIFORMI U ŠKOLU? DA ILI NE?

Pojam uniforme odmah me, a vjerujem i mnoge od vas, podsjeti na Hogwartsova pravila odjevana povezana i sa pripadajućim domom. Koliko god nam to bilo fascinantno i zanimljivo želimo li stvarno uvesti uniforme ?

Ova tema se često povlačila u medijima, malim čavrljanjima između ljudi , a nedavno je ovu temu prokomentirao ministar obrazovanja, znanosti i športa,Vedran Mornar. Ministar je objasnio kako pojam uniformi smatra dobrim rješenjem za probleme imovinskih razlika, kršenja "dress coda" i ostalih sličnih pojmova.
No, pojam uniforme bolje zvuči u teoriji nego praksi, objasnile su ravnateljice zagrebačkih gimnazija. Osim što je uniforma nepotreban trošak roditelju ili državi ona je ujedno i problem učenicima, pogotovo adolescentima koji bi se mogli pobuniti protiv nošenja same uniforme, a protiv ovog čina ravnatelji nemaju odgojnu mjeru.
Uzmimo u obzir da je cijena prosječnog seta učenika jednog gimnazijalca oko 2000 kn ne ukljućujući druge radne materijale (torba, bilježnice i pisaći pribor). Zatim uzmimo u obzir da su potrebne barem dvije uniforme koje bi bile u opticaju tijekom jedne godine. To znači da bi prosječni roditelj za svoje jedno dijete trebao platiti oko 3000kn za početak jedne akademske godine. kakav trošak je tek za roditelje s troje ili više djece?

Učenici se nisu izjasnili po pitanju uniforme. Neki su za, a neki protiv. Što vi kažete?

The First Time (PRVI PUT) - kritika o filmu

Provodim, po nekom mom ritualu, običnu ljetnu večer viseći na laptopu, uz prigušenu novu "stvar" Imagine Dragonsa i neke jeftine grickalice. Na fejsu ništa, jedna te ista priča dok mi iznenada ne dođe poruka od moje BFF u kojoj se nalazi link za You Tube. Govori mi o tom nekom zakon filmu koji je izašao prošle godine, navodno baš po "mom ukusu".
Budući da te večeri i nemam nekih planova odlučim pogledati film. I ako je radnja filma gotovo očita iza naslova film između ostaloga govori o pronalaženju sebe, vjerovanju u svoje principe, ali i lijepoj prvoj teen romansi.
Aubrey je kreativna i naizgled samopouzdana trećašica, a Dave je slijepo zaljubljeni i romantični maturant.
Iako naizgled i nemaju o čemu razgovarati , oboje se osjećaju opušteno u društvu ovoga drugog te se te jedne neobične noći otvore jedno drugome.
Aubrey je preplašena da brza u vezi sa starijim "tipom", dok Dave muči muke kako prići djevojki koja mu se sviđa.

Za sve cure koje imaju slobodnu večer; opustite se uz ovaj film s dovoljnom dozom romantičnih klišeja i pomalo sarkazma i cinizma te puno zgodnih dečkiju . ;)

Alkar - Dinko Šimunović

ALKAR


 

Sadržaj - Kad su turci vladali u Cetinskoj krajini živjelo je mnogo junaka, a među njima bio je i Rašica. Rašica je imao sina Salka koji je rado gledao djevojku koja se zvala Marta. Bilo je ljeto, tj. mjesec kolovoz u kojem se igra Alka. Ta igra je ujedno i sjećanje na posljednju bitku protiv turaka, u kojoj je Gospa pomagala Cetinskim junacima. Rašica je primijetio da se Salko i Marta rado druže te odmah zavolio tu djevojku. Rašica je u mladosti bio zaljubljen u Martinu majku Stanu. Stana je oboljela od neke nepoznate bolesti koja joj je unakazila lice, pa Rašici nisu dopustili da se oženi njime, a i ona sama mu je rekla da ovakva unakažena ne može poći za njega. Rašica se oženio Lucom koja mu je rodila sina Salka. Pošto je on bio hajduk malo je vremena provodio kod kuće, skoro nimalo. Kad je njegova Luca umirala on je također bio u brdima i zbog toga mu je jako žao. Poslije njene smrti Rašica je ostao sam sa sinom Salkom.

Kad je Rašica vidio da se njegov sin i Marta vole, bilo mu je drago, jer mu je pred očima bila Stana, ali nije mogao zamisliti da bi itko, kamoli njegov sin, mogao oženiti Martu jer je bila siromašna, a k tome majku su joj smatrali vješticom. Marta je počela izbjegavati Salka jer je zavoljela Rašicu. Salko je rekao ocu da bi se oženio Martom, a Rašica ga je kandžijom istjerao iz kuće. Kad je Marta čula što se dogodilo bilo joj je žao obojice. Salka joj je bilo žao kao prijatelja iz djetinjstva, a Rašicu kao čovjeka kojem bi mogla biti žena. Rašica je nakon dugo razmišljanja dopusti Salku da se oženi Martom. Salko je otišao do Marte da joj kaže da će je oženiti, a ona mu nije mogla reći da se neće udati za njega kad je vidjela koliko je sretan.

Tako su prolazili mjeseci, a Marta i Salko su i dalje bili skupa. Došao je mjesec kolovoz a sa njime i Alka za koju su svi Cetinjani živjeli. Salko je pitao oca da on igra alku no otac mu nije dopustio. Rašica je rekao da će on igrati alku, a da će mu Salko biti "Momak". Među alkarima najviše se gledao Rašica, jer je imao najljepšeg konja koji se zvao Arap, a imao je i najljepšu odoru. Rašica i alaj-čauš su se dugo borili sve dok na kraju nije pobijedio Rašica. Salko je primijetio kako je Marta sretna zbog pobjede njegovog oca Rašice u alci. Poslije alke svi su pošli svojim kućama. Rašica je sustigao Martu koja je hodala sa drugim djevojkama, i tada mu je Marta rekla da se nikada neće udati za Salka nego da voli njega. Sutradan je Marta otišla iz sela, a Rašica se borio između ljubavi prema sinu i ljubavi prema Marti. Kad se Marta vratila poslije nekog vremena Salko je otišao do nje. Ona mu je rekla da se nikada neće udati za njega nego da voli pobjednika alke, Rašicu. Te večeri Salko je nestao, a sa njime i vranac Arap. Pošto se Salko nije pojavio u selu nekoliko dana svi su zaključili da mu se nešto desilo i odlučili su otići do Stane jer je zadnji put viđen kako izlazi iz njene kuće.

Tada se javio stari Vukelj, koji je imao oko sto godina. On im je ispričao priču iz svojih dvadesetih godina. To je bila priča koja je govorila o njegovoj strini koju su zvali Štrika. Ona je imala trinaestero djece i uvijek bi uzimala robu sa tuđih štrikova koju bi poslije prepoznavali na njezinoj djeci. Tako je jednog dana iz Vukeljove kuće nestala cijela truba sukna i svi su povikali da je to učinila Štrika i odlučili su joj suditi po starom običaju, a stari običaj nalaže da bi se iz kipuće vode trebala izvaditi usijana mazija golom rukom, ako bi onaj koga su smatrali krivim iz kipuće vode izvadio usijanu maziju bez jauka smatrali su da nije kriv, no ako bi jauknuo onda bi ga smatrali krivim. Kad su Štriku doveli da izvadi maziju iz kipuće vode, Štrika je vidjela da joj nema druge pa je i izvadila maziju bez jauka. Svi su tada zaključili da ona nije kriva, a dan poslije kad se vratio Vukeljev otac, koji je bio na putu, priznao je da je on uzeo ta sukna i založio ih kod nekog trgovca jer mu je trebao novac da plati dug u krčmi.

Nisu mu odmah povjerovali, no kad je donio ta ista sukna onda su mu povjerovali. Tada jedan seljanin viknu da i Stani sude po starom običaju, a i ostali se složiše. Kad su došli do Stanine kuće pitali su je gdje je Salko, a ona je odgovorila da ne zna ništa o njemu. Čim je to rekla seljani su stavili vodu na vatru i u nju ubacili komadić mazije. Oni su opet pitali Stanu da li zna što je sa Salkom, a ona je rekla da ništa ne zna o njemu. U tom trenu je voda proključala i seljani su tjerali Stanu da iz vode izvadi maziju. Stana nije htjela i odlučila im je ispričati sve što zna. Seljani su sjeli oko nje i slušali. Ona im je rekla da je Salko nestao najvjerojatnije zbog toga što je Marta odbila udati se za njega. Marta je čula što seljani smjeraju i ona je odmah pošla braniti majku jer nije bilo Rašice. Kad je Marta došla do kuće svoje majke ona se začudila jer je vidjela majku kako sjedi, a oko nje se poredali seljani. Neki seljani su se maknuli i pustili je do majke. Ona je odmah zagrlila majku, a stari Vukelj se digao i rekao da Stana govori istinu. Mjeseci su prolazili, a priča o Salku se zaboravljala. Tako je ponovno došao kolovoz, a sa njime i Alka. Svi su govorili da će se i ove godine glavna bitka voditi između Rašice i alaj-čauša, no Rašica se nije pojavio. Tek su uspjela startati dva alkara, kad na ciljnoj crti nasta buka i psovka. Razlog toj buci bio je alkar sa crnim konjem i u otrcanoj odjeći koji je pojurio prema alci, pogodio je u sridu, odbacio je i pokušao ju je ponovno pogoditi no nije uspio. Jurnuo je trkalištem i tada su ga prepoznali. Svi su vikali „Salko!, Salko!", no on se nije obazirao. Salko je svugdje gdje bi stizao govorio kako će poslije očeve smrti oženiti svoju maćehu tj. svoju prvu pravu ljubav, Martu.

DOŽIVLJAJ:
„Alkar“ je nastao u ranim početcima 20.st. pod iskusnim perom Dinka Šiminovića, upravo najpoznatijeg prema „malim poetskim romanima“. „Alkar“ zahvaća široku sliku Sinjskog polja i životnog stila Dalmatinski zagore.
Svoju najpoznatiji „Mali poetski roman“ započinje općenitim opisivanjem Sinjskog polja. U opisima se osjeća ključanje života s ponosom sjećanja na junačku prošlost u kojoj je narod pobijedio Turke. Upravo zbog toga, svake godine, u mjesecu kolovozu ,sav se narod okuplja na čuvenoj Sinjskoj alci.
Igra alke je simbolična- to nije samo podsjećanje na povijesnu pobjedu. U „Alkaru“  ona je bitna prekretnica u životu jednog Alkara koji osvaja „turnir“.
Priča prati tri osobe , Rašicu; nekadašnjeg hajduka, udovca sa sinom s kojim nikada nije uspostavio dovoljan odnos, Salka; osamnaestogodišnjak bez majke koji gaji osjećaje za djevojku nešto stariju od  njega , Martu; kćer „vještice“ koja  prema Salki osjeća tek bratske osjećaje, koja zapravo voli Rašicu.

Martina majka, Stana, trebala je biti Rašićina žena, ali su ih rastavili crne kozice koje su Stanu unakazile „do samih očiju“, a to biva presudno za siromašnu djevojku kojoj je samo ljepota bio izlazi iz bijede. Rašica  nezadovoljno ženi drugu, s kojom dobiva sina Salka, nježnog i osjećajnog. Salko je beznadno zaljubljen u Martu koja u njemu ne vidi ništa doli neiskusnog, djetinjeg mladića.
Kada Marta otkriva Rašićinu ljubav prema njoj ona počinje shvaćati da bi bila sretnija s Rašicom nego Stankom, jer Rašica je stari hajdukovac,imućan i iskusan. Rašica, željan starih pobjedničkih dana , trka alku unatoč Salkovoj da unajmljeno odijelu namjeni njemu. Salko želi pridobiti mladu i lijepu Martu upravo igrajući alku.

Igra alke je igra ljubavi, igra za dalji opstanak, za sredinu u kojoj pobjednik biva najuglednija osoba.
Rašica između ostaloga, trka alku kako bi osvojio Martu, koju voli još od onog dana kad je u njoj vidio Stanine mladenačke ljepote.  Rašica prolazi kalvariju u rascjepu između očinskih osjećaja i osjećaja prema Marti. Marta je, dok nije upoznala Rašicu, voljela dječačkog Salka. Ali Salko se izgubio u tvrdoglavom i djetinjastom nemirenju  s izmijenjenim životnim okolnostima.
Kroz cijeli tekst, Rašica je opisan kao tvrdoglav i strog, ali izvana se muči sa onim „što je bilo i što će biti“ dok razmišlja bili  se trebao povući i pustiti Salku Martu. Ujedno, Rašica razmišlja o svojoj očinskoj ulozi, žao mu je što nije bio bolji otac Slaku i što je svoju mrtvu ženu toliko mrzio i ostavljao je samo s malim sinom.

Starac i more - kratak sadržaj, analiza likova, bilješka o piscu i tema

            

    STARAC  I  MORE                   
                                                                                                                      Ernest Hamingway
                                                                                                                                                   
Bilješke o piscu:

Ernest Hamingway rođen je 1899. godine u Oak Parku, nedaleko od Chicaga, u saveznoj državi Illinois. Umjesto na sveučilište on se pokušava unovačiti u američku vojsku, no to mu ne uspijeva zbog slabog vida.  Hemingway ipak odlazi kao novinarski dopisnik na bojište u Italiju gdje sa nepunih 19 godina biva ranjen. Nakon oporavka u Milanu nagrađen je talijanskim odlikovanjem za hrabrost. Po završetku prvog svjetskog rata Hemingway se vraća u Ameriku, ali nedugo zatim odlazi u Francusku. Tamo je 1925. god. izdao svoje prvo književno djelo- zbirku pripovijedaka pod nazivom “U naše doba.” Iduće godine Hemingway objavljuje i svoj prvi roman “I sunce se ponovo rađa” koje mu donosi priličan uspjeh i slavu. Poznatjia djela su: ”Muškaraci bez žena”, “Zbogom oružje”, “Imati i nemati”, “Kome zvono zvoni”, “Preko rijeke pa u drveće”, “Starac i more”. 1961. godine u svom domu izvršava samoubojstvo.

Tema: Tema ove knjige je životna borba i to je pokazano na primjeru  upornog starca.

Kratki sadržaj:


Na Kubi, u Havani živio je starac. Dugo je bio ribar i cijeli život uspješno je lovio, ali posljednja 84 dana nije ni jednom uspio uloviti ribu. Starac je učio jednog dječaka pecati, zajedno su se družili i bili su toliko bliski  da su praktički zajedno i živjeli. Dječak ga je jako cijenio i uvijek mu donosio hranu i svako jutro kavu. Dječakovi roditelji su naredili dječaku da ode na brod koji ima više sreće. Tako je starac ostao sam. Nakon 84 dana bez ulova  starac se spremao na isplovljavanje daleko na pučinu nadajući se da će nešto uloviti.
Starac isplovljava, a dječak ga pozdravlja i želi mu sreću. On nije bio jedini koji je išao u lov već je tu bilo i drugih brodica i čamaca, no on je odlučio da ide dalje od svih drugih s nadom da će nešto uloviti. Kad je došao na dovoljnu udaljenost od kopna bacio je udice na kojima su bili zavezani prutići po kojima bi starac znao je li je riba zagrizla.
Prošlo je dugo vremena prije nego je jedna velika riba zagrizla. Iskusni starac čekao je da riba dovoljno zagrizla kako bi  je bez pogreške mogao izvaditi  iz vode. No, nakon što je riba pojela mamac, starac je nije mogao podignuti, bila je preteška. Snažna je riba potegnula i počela vući čamac, udaljavajući starca od svijetla Havane.
Prošao je cijeli dan, a riba je još uvijek snažno vukla brodić. Nakon toga i noć . Starac je bio gladan pa je lovio manje ribe i jeo ih potpuno sirove. Na kraju toga dana riba je počela slabiti te je ribar iskoristio priliku i uhvatio veliku grdosiju. Bila je ogromna i ribar je nije mogao staviti u brod  pa je zavezao uz stranu broda. Budući da je iz nje izlazila krv starac je očekivao gladne morske psine.
Na povratku morski psi su starcu pojeli gotovo cijelu ribu koja je bila zavezana na boku broda. Starac se branio harpunom, palicom, nožem i veslima. Starac je tužan došao kući i dječak ga je dočekao i pomogao mu da se odmori. Starac je dječaku ispričao priču.
Ljudi su vidjeli ribu i napokon shvatili da se upornost isplati.

Analiza likova:

Starac

Starac bijaše mršav i suh čovjek, s dubokim naborima na stražnjem dijelu vrata. Na obrazima je imao smeđe mrlje dobroćudnog kožnog tumora što ga uzrokuje odsjaj sunca u tropskom moru. Mrlje su mu pokrivale velik dio lica, a na rukama je imao duboko urezane ožiljke od izvlačenja konopca s teškim ribama. Ali nijedan ožiljak nije bio svjež. Svi su bili stari što dokazuje da već dugo nije ulovio niti jedne ribe. Na njemu je sve bilo staro osim njegovih očiju koje su bile boje mora, vesele i neporažene.

Dječak

Dugo je ribario sa starcem i on ga je naučio ribariti. Pošto starac nije već dugo imao nikakvog ulova roditelji su dječaka prebacili na drugi brod koji je bio puno uspješniji. Dječak je ipak najviše volio starca i htio s njim ići na pučinu. Pomagao mu je kad god je mogao.

Mali princ: lektira : KRATKI SADRŽAJ!

Pisac je jednom kad je imao šest godina nacrtao zmijskog cara kako guta slona. Izgledalo je kao šešir. Odrasli su mu objasnili da crtanje nije za njega i naredili mu da se počne baviti nečim važniji; zemljopisom, povijesti i računanju.

Kada je odrastao postao je pilot, letio je po cijelom svijetu. Jednom dok je letio nad Saharom, nešto mu je bilo puklo u motoru. Pokušao je sam obaviti taj težak popravak. Imao je vode za samo  osam dana. Umoran, zaspao je. Probudio ga je neobičan glasić malog zlatokosog dječaka. Dječak ga je molio da mu nacrta ovcu. Nacrtao mu je, da ga iskuša, zmijskog cara. Na njegovo iznenađenje mali dječak ga prepoznao. Nakon dugo neuspjeha pilot mu je nacrtao kutiju i objasnio mu da mu je unutra ovca. Tako je upoznao Maloga princa. Malog princa zanimalo je što je to pored njega. Pilot mu je objasnio da je to avion, da s njime leti i da je zbog kvara pao s neba. Mali princ je bio oduševljen jer je mislio da je i pilot s drugog planeta kao i on. Pilot je zaključio da je Mali princ s asteroida B-612. Volio je gledati zalaske sunca. Dječak mu je još otkrio da je njegov planet jako mali i da na njemu rastu baobabi, ali da na njegovoj planeti imaju 3 vulkana od kojih je jedan ugasli, te jedna mala, ali jako lijepa ruža. Dječak je jako volio tu ružu pa se pobojao da bi mu je ovca mogla pojesti. Stoga je svaku večer stavljao pod stakleno zvono, pod kojim je bila zaštićena od vjetra i divljih zvijeri. Odlučio je krenuti na put ne bi li shvatio sebe i svoju ružu. Temeljito je očistio svoje vulkane. Oprostio se s ružom.

Počeo je posjećivati druge planete. Na prvom je bio kralj. Mislio je da vlada svime, te pokušao Malog princa imenovati podanikom.
Na drugom planetu je živio umišljenko. Mislio je da je najljepši na svijetu  te je želio da ga Mali princ svaki trenutak obasipa komplimentima. Na trećem planetu je živio pijanac, koji je želio  zaboravi da se stidi toga što pije. Na sljedećem planetu je živio poslovni čovjek koji je brojio zvijezde i pokušavao ih „posjedovati“. Mali princ ode na peti planet na kojem je živio čovjek koji je svako malo palio i gasio svjetiljku jer na njegovom planetu dani traju jednu minutu. Na šestom planetu je živio zemljopisac koji je savjetovao Malom princu da ode na planet Zemlju. Tako je mali princ došao na Zemlju i pao je u pustinji u Africi.  Prešao je pustinju i došao u vrt pun ruža. Pojavila se lisica s kojom se sprijateljio. Na rastanku mu je rekla nešto zbog čega je Mali princ dugo razmišljao. „Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.“Pilot mu je osmoga dana ostao bez vode. Mali princ mu je predložio da krenu su prema izvoru. Naišli su na studenac. Mali princ mu je objasnio da tu mora ostati, da je sutra godišnjica njegova boravka na Zemlji. Vraćao se na ono mjesto gdje se bio spustio na Zemlju. Ujutro je pilot popravio svoj avion te je to uzbuđeno rekao Malom princu. Mali princ je bio sretan  jer se i on noćas vraća svojoj kući, samo zato  što se osjećao odgovornim za svoju ružu. Pogodila ga je žuta munja .Mali princ je pao na pijesak kao mrtav. Znao je da se vratio na svoju planetu, jer ujutro mu tu nije našao tijelo. Ono što je pilotu ostavio za uspomenu je smijeh bezbrojnih zvijezda na noćnome nebu, koje se smiju glasom Malog princa svaki put kad pogleda gore.

UČENJE - kako ga učiniti zabavnim

Nije novost da se sve više učenika pozdravlja s dobrim ocjenama. Izlika? Ne zainteresiranost.
Naprosto nije istina da je škola uvijek zabavna, a nastavnici se ne trude ni na koji način zainteresirati mlade učenike. Zanimljiva predavanja odlaze u povijest, a tiranija "ŠTREBANJA" uvodi se u tehnike učenja.
No, kako ipak naučiti s razumjevanjem, i učiniti učenje zabavnim? Nastavite čitati.
U današnje vrijeme tehnologija je uznapredovala, tako da se danas vaša knjiga iz matematike već može listati na vašem androidu ili smartphonu. tako da baš u svakom trenutku možete ponoviti svaki predmet.
Više mozgova bolje razmišlja. Upravo zbog toga dobro je organizirati grupu za učenje. Jedan od još super način učenja (ali i dobivanje ocjena) jer izrada PowePoint prezentacija. Osim što ćeš pri izradi ponoviti gradivo također ćeš pretražujući o tome pronaći i neke zanimljivosti. Interenet ih je pun!
Gledanje dokumentarnig filmova je također dobar način učenja, a ima i o svemu.
KOJI JE VAŠ SUPER NAČIN UČENJA?